četvrtak, 2. listopada 2008.

Plava rozela(Platycercus adscitus)


Dužina plave rozele iznosi 30 centimetara. Plava rozela nastanjuje južni dio Australije. Mužjak ima bijele obraze s plavim krajem. Na glavi i zatiljku je perje žute boje. Prsa su žuta s plavkastim odsjajem, a gornji dio trbuha je zelenkast. Podrepak je žarko crven, a donji dio repa svijetloplavi. Mala letna pera su ljubičasta, a velika crna. Ženke imaju bjelkaste linije s donje strane krila i uglavnom su manje. Mlade ptice su slične odraslima, ali sa svijetlijom bojom perja. S donje strane krila imaju svijetle linije. Boju perja odraslih dobivaju sa 16 mjeseci. Osim osnovne vrste , nailazimo i na jednu podvrstu pod nazivom svjetloglava rozela.

Plavu rozelu najbolje je držati u vanjskoj letarki dimenzija 4 x 2 x 1,5 metra, zaštićenoj od propuha i hladnoće. Nije ju dobro držati u letarkama s drugim rozelama u susjedstvu. Rado borave na zemlji, te kopaju po pijesku. Za razmnožavanje najbolje im je ponuditi drveni panj promjera 25cm, ili drvenu kućicu dimenzija 25 x 25 x 60 centimetara. U nju ženka snese 5-7 jaja na kojima leži 20 dana. Mladi napuštaju gnijezdo nakon 35 dana starosti, a još 14 dana ostaju vezani za majku, koja sama hrani mlade čitavo vrijeme. Mlade iz letarke treba skloniti najkasnije 4 tjedna nakon napuštanja gnijezda. Plave rozele imaju jedno leglo godišnje, ponekad i dva.

Hranimo ih mješavinom sjemenja od suncokreta, svjetlice, različitih vrsta prosa, sjemenje korova, zobi, pšenice i malo konoplje. Potrebno je ponuditi i voće, povrće i zelenje. Za vrijeme othrane mladih potrebna je jajčana hrana. Rado će grickati granćice voćaka ili vrbe ako im ih pružimo.

Kao kućni ljubimac plava rozela je dosta plaha, ali uz malo upornosti i strpljenja mogu se pripitomiti. Nisu glasne jer se prirodno glasaju pjevno zviždukom, stoga ni par ovih papiga nije preglasan za vaš dom. Rozele su pravi majstori u učenju fućkanja raznih melodija. Smjestiti ih treba u prostranu pravokutnu krletku ili pak u sobnu volijeru. Kupaju se tijekom cijele godine. Nisu pretjerano osjetljive na niske temperature, ali ih je ipak najbolje držati zimi u zagrijanoj prostoriji u kojoj boravi. Temperatura nebi smjela pasti ispod 5 stupnjeva.

Uz adekvatnu prehranu i smještaj ova papiga doživi oko 25 godina.