Dužina rozenkolis papige je 15cm. Podrijetlom je iz Angole, Namibije, te uzduž priobalja Narančaste rijeke. Mužjak i ženka su svijetlozelene boje s nebesko plavim perjem trtice. Krila su tamnije zelena, a krajnji su im rubovi letnih pera crni s plavkastim odsjajem. Vrat, obrazi i vrh glave su im ružičasto-crvenkasti, a kljun je krupan i svijetle rožnate boje. Mlade ptice imaju mutno sivoružičastu glavu te crnkastu bazu kljuna. Boju perja starijih dobivaju s 8 mjeseci starosti, ali lijepu blješteću tek u drugoj godini. Uočljive razlike između spolova nema. Određivanje spolova je moguće palpacijom stidnih kostiju koje su kod ženki više razmaknute. Ili se pak gleda razmak između nogu kod stajanja na grani. Uzgojem je stvoreno 70 mutacija rozenkolisa. Ako ih držimo u grupnoj letarki, to šarenilo svih mogućih boja djeluje veoma atraktivno.
Rozenkolis papigu najbolje je držati u zatvorenoj letarki dimenzija 2 x 1 x 2 m, ili u većim sobnim krletkama. Ako ih držimo grupno, za tri para potreban je kvadratni metar prostora. Mlade ptice ne bismo smjeli držati na temperaturi nižoj od 10 stupnjeva. Moguće ih je držati u kolonijama s pticama njihove vrste, ali i sa drugim agapornisima. Vole se kupati, pa im treba ponuditi u letarku posudu za kupanje. Za razmnožavanje im je potrebna drvena kućica dimenzija 18 x 18 x 30 centimetara s okruglim ulazom promjera 6 cm. Ženka nese 3-6 jaja, a inkubacija traje 20 dana. Mladunci izlaze iz gnijezda nakon 30 dana, a mužjak ih još hrani 2 tjedna nakon čega ih treba odvojiti od roditelja u zasebnu letarku ili krletku. Rozenkolisi mogu dati i nekoliko legla godišnje, ali više od dva nije preporučljivo.
Hranimo ih mješavinom sjemenja od različitih vrsta prosa, svjetlice, zobi, nešto nigera, sunokreta i konoplje. Jako vole bar u klasu te proklijalu pšenicu i poluzreli kukuruz. Uz sjemenje potrebno je davati voće, povrće i zelenje, te vitamine i minerale. U periodu othrane mladih potebna je jajčana smjesa, te povećan unos mineralnih dodataka.
Kao kućni ljubimci ove papige iskazuju svoj temperament, i druželjubivost ako ih držimo u paru. Treba ih smjestiti u prostranu pravokutnu krletku u kojoj mogu letjeti, jer je let bitan za njihovo zdravlje i dugovječnost. Pripitome se lako i relativno brzo. Brzo nauče fučkanje, dok poneki nauče izgovarati koju riječ. Nakon duljeg boravka u obitelji uzimaju omiljene poslastice iz ruke. Ako su usamljeni, rijetko se glasaju, pate i brzo uginu.
Ove papige su posebno privržene djeci i starijim osobama. Uz odgovarajuću prehranu i adekvatan prostor ove papige mogu poživjeti i do 15 godina.
